Referentna zbirka

djelo koje daje sažet, sustavan pregled (po abecedi odrednica, ključnih riječi ili po predmetima) svih grana ljudskog znanja, ukupne ljudske teorijske i praktične djelatnosti (opća, univerzalna e.) ili njezine pojedine grane (stručna ili specijalna e.)
(Hrvatski opći leksikon, 1996.)

1. priručnik u kojem se abecednim (ili kojim drugim) redom nižu te sažeto, s osnovnim podacima, prikazuju i tumače pojmovi, znamenite osobe, vlastita i zemljopisna imena, povijesna zbivanja, znanstveno i stručno nazivlje, tuđice i dr. iz kruga usmenog i pismenog općenja obrazovanih ljudi (konverzacijski leksikon), odnosno iz područja koje znanosti i struke (stručni leksikon), npr. leksikon biblijske teologije, biografski leksikon, glazbeni, jezikoslovni, medicinski, pomorski, sportski leksikon i dr.

2. leksik, rječničko blago nekog jezika ili jezika neke struke.
(Hrvatski opći leksikon, 1996.)

1. skup važnijih činjenica iz neke znanosti, struke i sl., sabran u jednoj publikaciji

2. knjiga u kojoj je sustavno izložena cjelina neke znanstvene discipline (udžbenik i sl.) (Hrvatski opći leksikon, 1996.)

1. popis, lista riječi i izraza nekog (ili više jezika) izabranih, raspoređenih i objašnjenih po nekom načelu (poredanih obično po abecedi i sl.); priručna knjiga koja donosi takav popis

2. sve riječi nekog jezika; rječničko blago, leksik, vokabular

3. sve riječi kojima se služi određena osoba ili društvena skupina (r. A. Šenoe, liječnički rječnik) (Hrvatski opći leksikon, 1996.)